Rukometaši Srbije poraženi su od Crne Gore rezultatom 30:29 (15:14) u trećem kolu grupe C na Evropskom prvenstvu i tako su kao poslednji završili takmičenje.

Srbija je poražena golom Grbovića u poslednjoj sekudni utakmice i time kompletirala loš utisak koji je ostavila od finiša meča sa Islandom.

Izabranicima selektora Đerone bila je potrebna pobeda od minimum dva gola za nadu u prolaz u drugi krug, i trijumf Mađarske nad Islandom, ali mi ni naš deo posla nismo obavili.

Kada u meč odluke uđete sa minusom od 0:4 (meč jedva da je počeo), kada prvo vođstvo imate u 37. minutu, kada na +1 u kontri, umesto u mrežu, pogodite golmana rivala u glavu, kada…

…bez najjačeg defanzivnog aduta rivala (golmana Simića), ne napravite preokret, kada je protivnik u konstantnom vođstvu, očekivati pobedu i plasman u drugi krug Evropskog prvenstva je čist bezobrazluk.

Srbija je prestala da igra rukomet od finiša meča sa Islandom i vođstva 27:24, kada je sve što je dobro bilo dotad, počelo da se kruni. Šokantan remi u tom meču delom je za posledicu imao krah protiv Mađara, a sve anomalije naše igre ogoljene su protiv Crne Gore.

Već je uvod meča bio jasan pokazatelj da nas čeka “hod po mukama” i protiv komšija.

Odbrane Simića u začetku meča, “rafali” Borozana, obojice Vujovića, te Grbovića, obeležili su čitav meč, kao i našu nemoć da se nosimo sa kvintetom najjačih aduta protivnika.

Kukić je ovog puta bio generator energije u našem timu, dugo je bio na 5/5 iz igre, najzaslužniji što smo do poluvremena sveli minus na samo gol razlike (14:15) za nadu koja je tinjala da se, na kraju, ipak možemo prstima uhvatiti za voz koji vodi ka Kelnu i drugoj fazi.

Najveća nada u tom smislu se rodila kada je fenomenalni Simić nesmotreno izleteo i oborio Pešmalbeka, pa zaradio crveni karton zbog tog starta.

Bio je to momenat koji je mnoge naveo na pomisao da se Srbiji “otvorio” put ka pobedi. Ukazala se ubrzo i sjajna prilika za +2, ali je Pešmalbek pogodio golmana Crne Gore u glavu, zaradio isključenje zbog toga i bio je to jedan od prelominih trenutaka meča.

Usledila je serija ponovo probuđenih Crnogoraca 3:0 kojom su povratili vođstvo na svoju stranu. Srbija kao da je bila u nekoj fazi paralize u tom periodu, bez energije, bez ideje, bez gola skoro šest minuta.

Poslednjih deset minuta meča i rukometnim laicima je donelo spoznaju da Srbija nema snage, kvalitet, niti žara, da preokrene ovo. Tako je i bilo. Do kraja, igralo se maltene gol za gol. Vujovići, Borozan, Grbović, probijali su našu odbranu sa Cuparom na čelu kao šilo…

Uspeli smo, nekako, da dođemo u poziciju za egal, kad već nismo ostvarili primarni cilj. Radivojević je doneo 29:29 sa sedam metara, ali Crnogorcima je bilo dovoljno i šest sekundi da nas matiraju i ostave nas na začelju tabele.

Tačno tamo gde nam je i mesto.