Rusija bi mogla pokrenuti veliku ofanzivu u Ukrajini u nadolazećim mesecima, piše za britanski Telegraf penzionisani zapovednik u britanskoj vojsci Ričard Kemp.

Putinovo nasleđe, njegova moć, pa čak i njegov život mogli bi da zavise o odlučnoj pobedi koja će opravdati ogromnu štetu koju je učinio svojoj zemlji od početka rata.

S obzirom na veličinu Rusije i njenu istoriju masovnih ljudskih sukoba, gde je svoje trupe tretirala kao potrošnu robu, neki misle da ovako mogu ići gotovo beskonačno. Međutim, u stvarnosti, borbeni gubici mogu biti Putinova Ahilova peta.

Njegov prvotni plan bio je da brzo osvoji Ukrajinu i zastraši Zapad činom invazije. Mala veličina njegovih trupa, samo 190.000 ljudi, očigledno nije bila namenjena dugotrajnom sukobu uz jak otpor.

Kako se rat razvijao, njegovi su se generali usredsredili na ubijanje što je više moguće Ukrajinaca, uglavnom masivnim artiljerijskim i balističkim napadima, dok su bili spremni da se odreknu teritorija kako bi zadržali svoju malu vojsku.

Oni u suštini kupuju vreme da mobilizuju broj trupa za koji znaju da im je potreban da na kraju preplave zemlju.

Ova je mobilizacija, međutim, bila prepuna poteškoća. Stotine hiljadea ruskih muškaraca je bežalo iz zemlje kako bi izbegle borbe. Procenjuje se da je do sada raspoređeno oko 100.000 novomobilizovanih vojnika, jedva dovoljno da se nadoknade nastali gubici. Moskva trenutno jednostavno nema brojčano stanje da odlučno savlada otpor iscrpljene ukrajinske vojske, smatra Kemp.

Šta god da se dogodilo, Moskva je očigledno zabrinuta za svoju sposobnost da izgradi dovoljno snaga, čak i putem prisilnog regrutovanja i mogućeg sledećeg kruga mobilizacije. Bila je prisiljena da ponuditi beneficije muškarcima koji se dobrovoljno prijave ili su pozvani da se bore u Ukrajini, uključujući besplatno zamrzavanje i skladištenje sperme muškaraca koji idu na front, dodaje Kemp.

Prema njegovim rečima, Kremlj je takođe zabrinut zbog povećanog neslaganja zbog prisilne mobilizacije u velikim gradovima te je stoga nesrazmerno skoncentrisao regrutaciju u udaljenim, siromašnim delovima zemlje. Oslanja se na etničke manjine – često čak i manje lojalne Moskvi – što dodatno pogoršava probleme s moralom i smanjuje borbenu sposobnost.

Sve to znači da ako Rusija u novoj godini pokrene veliku ofanzivu, to neće biti samo još jedna faza sukoba koju mogu održavati godinama, već poslednji očajnički Putinov potez.

Budućnost Ukrajine ne zavisi samo o tome može li da odbrani teritoriju koju sada drži već i o njenoj sposobnosti da nanese dovoljno gubitaka Putinovoj vojsci, prisiljavajući daljnju mobilizaciju, povećavajući nestabilnost unutar Rusije i prisiljavajući Moskvu da sedne za pregovarački sto.