Da nije nje, on bi politički već odavno „umro“. Ovako huška Crnu Goru protiv Srba i Srbije, povremeno, kao vampir živeći od tuđe „krvi“. Huška, ne zato da bi rekao istinu i da bi odbranio Crnu Goru i njenu nezavisnost, jer nju niko ne dovodi u pitanje, već da bi sakrio svoju imperiju, svoj sram i kukavičluk.

Postavlja se pitanje: da li je ovih dana, nakon događaja na Cetinju bio da poseti Brkovića i njegove sinove u pritvoru? A toliko je posla i večera za njega i Lidiju bilo domaćinski spremano u toj njemu prijateljskoj i kumovskoj kući. Da li je bio kod Branke, Draganove supruge, da li je objasnio da Brkoviće nije uhapsio Andrija Mandić, niti ova vlast, nego on lično, preko svog privatnog tužioca, da bi produžio svoj boravak na slobodi. Sve će on pohapsiti, od Svetozara Marovića i njegove porodice, Predraga Ivanovića, preko ministra Vujovića, i ko zna koga još oko Aluminijskog kombinata, gde je on lično vodio operaciju.

Uhapsiće Brkovića i njegovu porodicu, Duška Kneževića, koji mu bio lični finasijer i partner u poslu, Brana Gvozdenovića i svakog drugog ko zna nešto o njemu. Izgleda da su svi krivi osim njega, koji potpisuje sinu koncesije za hidrocentrale, čiji sin dobija posao na termoelektarani u Pljevljima u vrednosti preko 50 miliona eura, koji bez ijedne profesionalne legitimizacije u biznisu postaje milioner, čija je sestra bila pravni zastupnik najvećih stranih investitora, od Telekoma (gde Oleg Obradović „zaradio“ metak u mraku) do Amana, WTA, i čiji je njegov brat privilegovani bankar za sve državne pare i strane investitore.

Đukanović je lično vlasnik tajnih računa koje nema hrabrosti da saopšti. To je istina o kojoj svi u njegovoj partiji ćute iako sve znaju, jer se boje strahovlade kopredsedavajućih /Đukanovića i Katnića/, koji sve teraju u tamnicu zavisništva od njihove volje.

Danas si tu pored njega, a sutra u Spužu. Đukanović želi da kriminalizuje svoju okolinu i svoje najbliže, kako bi njihovo svedočenje protiv njega bilo kontaminirano „biografijom“ prijatelja koju je po njegovom nalogu ispisao Katnić, ili će iste ispisati narednih dana, dok Đukanović „brani“ Crnu Goru od Srbije.

Dosta je laži i prevare. Strah od porote naroda Đukanovića tera na rat „sa spoljnim neprijateljem“, da bi sakrio sebe kao unutrašnjeg neprijatelja Crne Gore, većeg i opasnijeg od bilo kog drugog iznutra ili spolja. Eto o tome je reč i ni o čemu drugom.