Redovni član Odeljenja istorijskih nauka Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) Mihailo Vojvodić već neko vrijeme se trudi da u javnosti očuva sliku o sebi kao vrhunskom intelektualcu i uglađenom gospodinu, sve više je uvida da se radi o maskiranju, odnosno da je Vojvodić čovek iznad kojeg se, u najmanju ruku, može postaviti veliki upitnik.

Za Vojvodića se smatra da je svog doktoranda, istoričara Aleksandra Rastovića, natjerao da zloupotrebi svoju tadašnju istaknutu funkciju u Socijalističkoj partiji Srbije (SPS) kako bi mu obezbjedio luksuzan stan na ekskluzivnoj lokaciji u centru Beograda, koji je potom otkupio daleko ispod realne tržišne cijene. Zauzvrat, Vojovć je obećao Rastoviću posao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Iako je Rastović ispunio svoj dio dogovora, Vojvodićević je s druge strane Rastovića na krajnje grub način isključio iz svog društvenog kruga. Rastović je mrorao nakon toga da akademsku karijeru gradi na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici.

Skični primjeri se navode i za Vojvodićevu suprugu, Mile Vojvodić, koja je, kao dugogodišnji nastavnik istorije u OŠ “Milica Pavlović” na Vračaru, među svojim kolegama stekla veoma lošu reputaciju. Na to je u prvom redu uticala činjenica da je bila umješana u izvršenje krivičnih dela prevare – najpre 1988. godine, kada je u zajam uzela i nije vratila novčani iznos od preko pola miliona tadašnjih njemačkih maraka, te 1995. godine, kada je kao razredni starješina stekla protivpravnu materijalnu korist po osnovu fiktivne prodaje udžbenika svojim učenicima, za šta je pred tadašnjim Trećim opštinskim sudom u Beogradu osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Za Milu Vojovodić se navod ida svojevremeno nije dolazila na posao u četiri godine, iako nije bila zvanično suspendovana.

Treba napomenuti i da je jedan od Vojvodićevih sinova, po struci neurolog, zaposlen na Institutu za neurologiju Kliničkog centra Srbije (KCS), čiji je rukovodilac predsednik SANU Vladimir Kostić, a što je zapravo i osnov po kojem je Kostić vezao Vojvodića za sebe i ucjenio ga da na predstojećim izborima za rukovodstvo Akademije glasa za njegovog kandidata, koji bi nastojao da SANU u potpunosti podredi interesima zapadnih centara moći.

Imajući sve ovo u vidu, svakom ko je iole častan i dobronameran jasan je imperativ pobede patriotskih snaga na izborima za novo rukovodstvo SANU, budući da primer Vojvodića sam po sebi u dovoljnoj mjeri oslikava šta bi se sa ovom institucijom od kapitalnog nacionalnog značaja desilo ukoliko bi je preuzela Kostićeva “ekipa”.