Prije početka 20. kongresa vladajuće Komunističke partije, koji je održan prošle nedjelje, malo ljudi izvan Kine je čulo za Li Ćijanga, a kamoli da su računali da će postati drugi najmoćniji čovjek u toj zemlji.

Tek kada je Si Đinping, kineski predsjednik, na kongres stigao u njegovoj pratnji, postalo je očigledno da će šef Komunističke partije Šangaja, imenovan za drugorangiranog člana Stalnog komiteta Politbiroa, ubrzo biti proglašen za premijera, piše “Guardian”.

Iako su vođe Kine često stizale iz Šangaja, u ovom slučaju se to nije očekivalo. Analitičari su predviđali da će se na premijersko mjesto popeti bivši potpredsjednik Vang Jang, ali je postojao jedan problem on je iz rivalske frakcije Kineske omladinske lige, koju, kako kažu, Si vidi kao prijetnju svojoj vladavini.

Stav analitičara je da Lijevo imenovanje pokazuje da Si stavlja lojalnost i povjerenje iznad svega i da je na kraju upravo ovaj faktor podstakao dugogodišnjeg predsjednika Kine na ovakav izbor.

“On je blizak Siju i ima njegovo povjerenje”, rekao je profesor ŽanPjer Kabestan, viši istraživač u Azijskom centru sa sjedištem u Parizu, i dodao da je sada Si okružen ljudima koji mu na svako pitanje odgovaraju sa “da”.

Veze Li Ćijanga s predsjednikom traju skoro dvije decenije. Kada je Si bio glavni partijski šef u provinciji Džeđang, Li je bio njegov šef kabineta i njegov de fakto glavni lični pomoćnik od 2004. do 2007.

Nakon što je Si postao kineski lider, unaprijedio je Lija najprije u guvernera Džeđanga, a zatim u partijskog sekretara provincije Đangsu, dajući mu iskustvo regionalnog upravljanja i akreditive koji su mu bili potrebni za veće uloge.

Li je dio i Sijeve frakcije, takozvane Nove Džiđijang armije. Tokom tog perioda saradnje, Li je pratio Sija na mnogim radnim putovanjima, uređivao njegove govore i pomagao u izradi Sijevog političkog pravca. Si je imenovao Lija za partijskog šefa Šangaja 2017. godine, kao dio strateškog poteza da se njegovi saveznici postave na ključne pozicije.

Kao premijer, Li će biti najviši zvaničnik zadužen za oživljavanje usporene kineske ekonomije, koja je skoro tri godine patila pod strogom politikom nultog kovida usred zategnutih odnosa sa SAD.

Sada mnogi u Kini polažu nadu da će Li izvući Kinu iz tekućih ekonomskih problema. Kako navode analize, očekuje se da će se Li, za koga govore da ima pragmatičan stil rada, fokusirati na inovacije i visokotehnološke industrije, u skladu sa Sijevim planom da razvije ove oblasti.

Kao pouzdani Sijev saradnik, novi premijer će vjerovatno dobiti slobodnije okvire da upravlja ekonomijom nego njegov prethodnik Li Kećijang, koga Si doživljavao kao prijetnju.

“Malo je vjerovatno da će Sijev bivši pomoćnik ikada prkositi kineskom lideru. Uloga premijera se promijenila u izvršioca Sijevih odluka. Ono što je Siju potrebno je snažan implementator, a tokom zatvaranja u Šangaju Li se dokazao kao lojalan sprovodilac njegove politike nultog kovida, čak i kada je dugotrajno zatvaranje u Šangaju izazvalo gnjev javnosti i nanijelo velike ekonomske troškove”, rekao je Čen Daojin, bivši profesor na Šangajskom univerzitetu političkih nauka i prava.

Vili Lam, viši saradnik u Džejmstaun fondaciji, istraživačkom centru sa sjedištem u Vašingtonu, istakao je da Li vrlo dobro zna da svoju karijeru duguje svom pokrovitelju Siju.

“Li nije imao nikakvo posebno političko dostignuće kao zaleđinu, tako da je jasno da svoju poziciju duguje Siju. Dakle, šta god mu Si kaže da uradi, on će to sprovesti. On bi se veoma razlikovao od Li Kećijanga. Mora da prati Sija 100 odsto”, rekao je Lam.

S druge strane, upečatljiva slika s kongresa bio je odlazak s bine Velike sale naroda u Pekingu Hu Đintaoa, bivšeg kineskog lidera.

Od Hua se, na iznenađenje svjetske javnosti, tokom zasjedanja tražilo da napusti binu. Prije nego što su ga ispratili s pozornice, koju je, kako se čini, nevoljno napustio, po ramenu je potapšao Kećijang.

Prema pisanju BBC-ja, protokoli na velikim okupljanjima Komunističke partije su obično detaljno isplanirali, što dovodi do spekulacija da trenutak u kome je Hu odveden nije bio slučajan. Zbog čega je do ovoga došlo i zašto na taj način, nije najjasnije.

Jedan od razloga za njegov odlazak, kako prenosi BBC, jesu zdravstveni razlozi. Prvog dana kongresa Hu je mogao da uđe samo uz pomoć zvaničnika. Tog dana je izgledao prilično krhko. Međutim, to otvara brojna pitanja ako je na kraju odveden zbog lošeg zdravlja, zašto se to dogodilo tako iznenada? Zašto pred kamerama? Da li je to bilo hitno?

Kineska državna agencija Sinhua izvjestila je da se Hu nije osjećao dobro tokom sesije. Navode da ga je njegovo osoblje potom pratilo sa sjednice na odmor, dodajući da mu je sada mnogo bolje. Ipak, zvaničnog saopštenja kineske Vlade u vezi s incidentom nije bilo. Drugi razlog koji BBC navodi je to da je Hu, kao bivši lider, na taj način simbolično uklonjen.

Tokom kongresa predsjednik Kine održao je dvočasovni govor pozdravivši slom prodemokratskog pokreta u Hongkongu. Ponovio je i da Kina ima pravo da koristi silu kako bi povratila kontrolu nad samoupravnim ostrvom Tajvan, prenosi Euronews.

Da mu je Tajvan sve značajnije pitanje na agendi govori činjenica da je tajvansko pitanje u svom skoro dvosatnom govoru pomenuo mnogo ranije nego u prethodna dva navrata kada je otvarao partijski kongres 2017. i 2012. godine.

“Ako ga stavljate u odjeljak kada ljudi još imaju pažnju, to znači da ga stavljate pod mikroskop”, rekao je Ven Ti Sung, politički analitičar s Australijskog nacionalnog univerziteta.

Kako je kazao Si, Peking će težiti mirnom ponovnom ujedinjenju s Tajvanom, ali se nikada neće odreći opcije upotrebe sile za postizanje tog cilja. Dakle, on nije napravio nikakvu značajnu promjenu u odnosu na dugoročnu poziciju Pekinga da Kina traži mirno ujedinjenje.

“Točkovi istorije se kotrljaju prema ponovnom ujedinjenju Kine i podmlađivanju kineske nacije, a potpuno ponovno ujedinjenje domovine mora da bude postignuto i definitivno se može postići”, rekao je on.

Sa druge strane, Si je iskoristio agresivniju retoriku kako bi kritikovao bilo kakav pokušaj miješanja stranih sila u tajvansko pitanje.

“Rješavanje tajvanskog pitanja je stvar Kineza, to je stvar koju moraju da riješe Kinezi”, rekao je on.

Ipak, Ven Ti Sung za “Deutsche Welle” kaže da je Sijev govor mnogo manje eskalirajući nego što su to neki analitičari očekivali.

“On govori o potpunom ujedinjenju domovine da treba i da mora da se desi, ali je veoma neodređen u tome kako namjerava da se to desi. Dok se neki tajvanski posmatrači plaše da bi Si mogao da iznese konkretne nove strategije za rješavanje tajvanskog problema, Sijev govor signalizira veću želju da se zadrži kontinuitet, a ne promjene. On je govorio o čvrstoj riješenosti i snažnim sposobnostima da se suprotstavi nezavisnosti Tajvana, ali nije govorio o namjeri, planu ili rasporedu”, rekao je on.

Dakle, iako je Peking stavio do znanja da namjerava da zauzme Tajvan, vremenski okvir za takav scenario uveliko varira. Neki američki i tajvanski zvaničnici upozorili su da će kineska armija imati sposobnosti da to učini u roku od nekoliko godina, dok analitičari ukazuju na Sijev cilj nacionanog podmlađivanja do 2049. godine stogodišnjice Narodne Republike Kine kao potencijalni rok.

“Moguće je da je Entoni Blinken, američki državni sekretar, zabrinut zbog tempa i obima kineske vojne modernizacije, koja je očigledno fokusirana na Tajvan, ali sama kineska vojna sposobnost ne ukazuje na namjeru da upotrijebi silu u bliskoj budućnosti”, rekao je Dru Tompson, nekadašnji zvaničnik Stejt departmenta.

Ovakvi govori, inače, tiču se unutrašnje politike, a Si se nije osvrnuo ni na jednu pojedinačnu naciju, čak ni pored intenzivnog međunarodnog interesa za odnose Kine i Rusije i njen potencijalni uticaj na rat u Ukrajini. Međutim, kako piše “Guardian”, kao znak da će Si vjerovatno nastaviti s agresivnom, ekspanzionističkom spoljnom politikom, on je pohvalio rastući globalni uticaj Kine.

“Kineski međunarodni uticaj, privlačnost i moć da oblikuju svijet su porasli. Suočeni sa drastičnim promjenama u međunarodnom pejzažu, zadržali smo čvrstu stratešku riješenost i pokazali borbeni duh”, rekao je on, upozorivši druge zemlje da se ne miješaju u međunarodne sporove koje Kina smatra unutrašnjim pitanjem.