Malo je pisaca koje doživljavamo kao svoje savremenike, prisnije da kažem – koje osjećamo živim ispisnicima našeg trajućeg, ljudskog vijeka. Uz Šantića, Dučića, Zmaja i Ćopića to je na prvom mjestu Petar Kočić. To su pisci koji su ušli u naše narodno predanje. Koji su naša svakidašnja usmena predaja. I opomena.

Ovim riječima započeo je svoju besjedu Anđelko Anušić, ovogodišnji dobitnik Kočićeve nagrade, koju mu je u Stričićima na svečanoj akademiji 57. “Kočićevog zbora”, uručio Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke i predsjednik organizacionog odbora 57. “Kočićevog zbora”,

Svečana akademija, podsjećamo, premještena je u rodno selo Petra Kočića iz Banjaluke, gdje se održavala u prethodnim zborovanjima.

Tri dana ovogodišnjeg Kočićevog zbora nazvani su simbolično danima istine, slobode i otadžbine. O ovim Kočićevim idealima govorio je i Anušić.

“Ideale Slobode, Istine, Pravde i Otadžbine koje je Kočić zasvagda etički visoko postavio i tematizovao na estetski način, kao polje smisla, ljepote i dostojanstva čovjekovog bivstva – tim idealima vrijeme ne prolazi. Niti će. Naprotiv”, rekao je Anđelko Anušić.


On je naglasio da smo u društvu sa knjigama Petra Kočića uvijek tamo gdje vazda treba da budemo: u svojoj kući, na svome gruntu, sa živima i mrtvima na okupu; uspravni i bodri kao one jelike i omorike u njegovim pjesmam u prozi; pri starostavnoj svojoj riječi, a u neprestanom razgovoru, kako sa sobom samima o vječnim ljudskim zapitanostima, jednako tako i sa svojim precima i savremenicima, razgovoru sa najčistijem književnom jeziku u nas.

“Danas kad se sjećamo Petra Kočića i njegovog nezalaznog životnog djela, kada ga se opominjemo o Uspeniju Presvete Bogorodice, u ovaj blagodarni dan koji je težak dva milenijuma i jedno stoljeće, dužni smo prizvati u pamćenje jednu bitnu Petrašinovu podsjetnicu: ‘Naš narod je hrabar, zna strašno prolijevati krv za drugoga, samo nažalost, nije nikada znao za sebe ništa učiniti.’ Pa učinimo, konačno, nešto i za sebe! Zaustavimo, makar, naše kulturno stradanje koje je u toku”, završne su riječi Anušićeve besjede.

Podsjećamo, žiri koji je odlučivao o Kočićevoj nagradi radio je u sastavu Jovanka Stojčinović Nikolić i Predrag Bjelošević, članovi, te Duško Pevulja, predsjednik.

U ime žirija dio obrazloženja je pročitao Duško Pevulja, a Anušić se prisutnima, pomenutom besjedom, obratio pri kraju svečane akademije, koja je počela intoniranjem himni “Moja Republika” i “Bože pravde”. Himne je izveo Kamerni hor “Kerubini” Konfucijevog instituta Univerziteta u Banjaluci pod dirigentskom palicom Dušana V. Uroševića. Pomenuti hor izveo je i kompozicije Vlade Miloševića “Pjesme sa Zmijanja” i “Slobodi” na Kočićeve riječi i zmijanjsku kajdu, a u toku programa čule su se i kompozicije “Bosanski pastorale” Milana Prebande u izvođenju Marije Pilipović na flauti, te “Kapris” Nikola Paganinija u izvođenju Milana Stojanovića na klarinetu.

Besjedu svečane akademije pod nazivom “Kočić i sloboda” napisao je Borivoje Milošević, profesor na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Banjaluci, a novina ovogodišnjeg Kočićevog zbora je ta da sam besjednik nije govorio.

Njegovu besjedu pročitala je glumica Jelena Jandrić.

“Generaciji Srba Krajišnika stasalih između 1900. i 1918. godine ideal oslobođenja bio je prvi i najpreči od svih ideala. Narod Zmijanja, Kočićevog rodnog kraja, dugo izolovan od stranih uticaja, uporno je čuvao svoje stare tradicije, težnju za slobodom, te je snažno držao do ponosa, nacionalne časti i vjere u budućnost. U takvom podneblju rastao je Petar Kočić, upijajući u sebe još kao dijete predanja o narodnim junacima i njihovim podvizima koja su u njemu raspaljivala duboku ljubav ka slobodi”, početak je besjede profesora Miloševića.

On je dodao da je za Petrom Kočićem kao za zastavom išla njegova generacija, a potom i ona druga, mlađa, koja je dala Gavrila Principa.

“Kočićev list ‘Otadžbina’ predstavlja jedinstvenu pojavu u istoriji srpske štampe. Otadžbina je lepršala, od ruke do ruke, i objavljivala i prijateljima i neprijateljima, da se još jedna svježa i odmorna grupa mladih, oduševljnih ljudi srčano zalijeće u borbu za dobro i sreću naše potištene zemlje, naših pogaženih građanskih i političkih prava i sloboda”, istaknuto je u besjedi Borivoja Miloševića.

U danu otadžbine 57. Kočićevog zbora, profesor Milošević podsjeća kako je Petar Kočić u listu ‘Otadžbina’ upozoravao na značaj obrazovanja.

“Bez kulture, bez prosvjete nema ni opstanka i napretka nijednom narodu na zemlji, a jedan narod to postati može jedino pomoću škole, (…). Jedino škole učiniće, da se osnažimo, da se podignemo, pa da ne samo odolimo najezdi tuđinaca, već i da ljepšu svoju budućnost zasnujemo”, riječi su Petra Kočića na koje je upućeno u besjedi profesora Miloševića.

Program svečane akademije vodio je glumac Velimir Blanić koji je takođe s vremena na vrijeme podsjećao na Kočićeve rečenice zapisane u časopisu “Otadžbina”.

“Blago onom narodu, čiji su građani odani Otadžbini! On je silan i moćan; u njega je jedna duša, te radi svom snagom svojom, samoživost mu nimalo ne smeta”, interpretirao je Blanić britke misli Petra Kočića.

Tokom svečane akademije 57. Kočićevog zbora u Gradskom šatoru “Kod Jablana” u Stričićima, prisutnima su se, ovim redom, pozdravnim govorima obratili Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke i predsjednik organizacionog odbora 57. “Kočićevog zbora”, Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH i Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske.

Svečana akademija završena je kompozicijom “Zemlja” u izvođenju vokala Milkice Marjanović, a uz pratnju Adrijana Bašića na gitari i Kamernog hora “Kerubini”.

Prije svečane akademije, u devet časova u hramu Uspenja presvete Bogorodice u Stričićima služena je liturgija, a u 11 časova položeni su vijenci na spomenik poginulim borcima Odbrambeno-oslobodilačkog rata.

Posljednjeg dana manifestacije “Kočićev zbor” biće organizovane i sportske igre. Na zborištu će biti organizovano nadmetanje u narodnim vještinama i sportovima, a planiran je i drugi dio bodljavine bakova i uručenje nagrade “Jablan”.

Petru Kočiću u čast u subotu uveče u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor održano je i književno veče na kojoj su učestvovali književnici: Anđelko Anušić, Predrag Bjelošević, Vidak Maslovarić, Duško M. Petrović, Milko Grbović, Laura Barna, Majo Danilović, Ranko Pavlović, Živko Vujić, Miladin Berić, Đorđe Vuković, Jelena Glišić i Uglješa Kesić.

Stanivuković: Kakvo bi danas bilo Kočićevo “Ideš li rode”
“Pomaže Bog, braćo i sestre, kako ide po narodnom običaju nazdravljam za sve nas. Ovo je zbor i valja nazdraviti za zdravlje, kao onomad naš narod kada se okupljao kada je ovo zborovanje i kada su ostala zborovanja i počinjala. Pedesetsedmu godinu zaredom slavimo Petra Kočića, našeg književnika, tribuna i čovjeka koji nas je sve okupio i okuplja sve ove godine. Pitam se kakvo bi danas bilo ono čuveno Kočićevo pitanje ‘Ideš li rode’, i koliko vremena treba proći da damo jasan i glasan odgovor na ovo pitanje – da idemo, složno, pravedno, jedinstveno. Otadžbina je ona nit, ona veza koja nas sve spaja, koja spaja nas prošle, sadašnje i buduće i naša je obaveza da je čuvamo”, kazao je gradonačelnik Banjaluke i predsjednik organizacionog odbora 57. “Kočićevog zbora” Draško Stanivuković, između ostalog, u svom obraćanju, ljubazno pozdravivši sve prisutne, uključujući i svoje političke protivnike.


Stanivuković je govoreći o otadžbini u danu otadžbine “Kočićevog zbora”, prisutne podsjetio šta su o istoj mislili kako Kočić, tako i Ljubivoje Ršumović, Aleksa Šantić i Đura Jakšić. Njegova poruka je da bi uvijek trebalo da idemo prema naprijed i da na tom putu, kao narod, ne smijemo iznevjeriti Petra Kočića.

Dodik: Od Kočića možemo naučiti mnogo
Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH, govor je počeo pozdravljajući Draška Stanivukovića, predsjednika organizacionog odbora 57. “Kočićevog zbora”, zahvalivši na organizaciji, kako je rekao, divne manifestacije.


“Razmišljajući o otadžbini i kako je o njoj pisao i govorio Petar Kočić, razmišljajući kako se borio, pomišljam da smo u istoj situaciji kao on koji se morao boriti na satiričan način kroz književnost, vatrenim govorima i izuzetnim zalaganjima kroz politiku. Od Kočića možemo naučiti mnogo. Naše okolnosti su gotovo nemoguće za preživljavanje. Od nas se traži da se odreknemo Kočića u cjelini, da ne budemo privrženi običajima, krsnoj slavi, sopstvenom identitetu i svemu onome što nas obilježava, a ne bi trebalo da smeta nikome drugome. Kočić je tu da nam pomogne da ostanemo istrajni. Iz ove priče idemo ili ne idemo. Mogu samo da kažem da Republika Srpska ide ka svojoj nezavisnosti. U ovom trenutku to nije moguće, ali prestanemo li misliti i govoriti o tome, taj cilj ni u budućnosti neće biti moguć”, kazao je u svom govoru Dodik.

Cvijanović: Kočić svoj život i djelo uložio u temelje Srpske
“Okupili smo se u Stričićima oko lika i djela Petra Kočića. Malo je književnika koji mogu da okupe toliko ljudi kao Petar Kočić, možda zbog toga što je on bio mnogo više od književnika, što je bio narodni tribun i glas tog naroda. Kočić je bio spreman da podnese žrtvu za slobodu svog naroda. To je i uradio ne dočekavši 40. rođendan. Petar Kočić je svoj život i djelo uložio i u temelje Republike Srpske. Zbog toga ne možemo dozvoliti da nam neki novi Kalaj kroji sudbinu”, istakla je u svom govoru Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske.