Izgradnja Centralnog spomen-obilježja borcima poginulim u ratu, koja je najavljena sa velikim očekivanjima, danas je opterećena brojnim pitanjima na koja javnost ne dobija odgovore.

Kada će spomenik biti završen, ostaje nepoznanica. Nije jasno zbog čega kasne radovi, niti da li su tačne priče da voda prolazi ispod temelja ili da je korozija zahvatila pojedine stubove.

Ono što je izvjesno jeste da je projekat, posvećen uspomeni na 24.000 stradalih boraca, zapao u ozbiljnu blokadu.

Još od samog početka 2023. godine, gradnju su pratile sumnje u zakonitost javnih nabavki i izvore finansiranja. Nakon revizorskog izvještaja, koji je utvrdio da je Grad Banjaluka trošio 5,4 miliona KM mimo propisanih procedura i bez obezbijeđenih sredstava, formiran je Odbor za praćenje realizacije projekta.

– Grad Banjaluka provodio je mimo zakonskih procedura javne nabavke vezano za izgradnje Centralnog spomen-obilježja u vrijednosti 5,4 miliona KM, a da za isto nisu bili obezbijeđeni izvori finansiranja – kaže za Srpskainfo Žana Grmuša, predsjednica Odbora.

Rok od 300 dana za završetak radova istekao je prošle godine, ali bez objašnjenja.

– Mi ne znamo, nemamo odgovor. I to je pitanje bilo upućeno gradonačelniku. U više navrata, zvaničnim aktom, pismenim putem obratili smo se gradonačelniku i odjeljenima Gradske uprave, pisali i urgenciju. Ne opstruišemo izgradnju, želimo da to bude na zakonit i transparentan način, da se ima kompletna dokumentacija, da znamo kada je krajnji rok, ko je nadzorni organ. Na toj lokaciji nema table o građenju, sa osnovnim informacijama. I kad pitamo gdje je, gradski menadžer kaže da je odnio vjetar – govori Grmuša.

Porodice poginulih boraca, jednako kao i javnost, ostaju bez odgovora. Mnoge majke ne znaju kako će biti ispisana imena njihove djece.

– Kako ću vidjeti ime mog sina, ako bude napisano na stubu od 20 metara – komentar je jedne majke.

Pored tehničkih pitanja, prisutna je i dilema da li je centralna lokacija u Banjaluci pravo rješenje za ovakvo zdanje.

– Spomenik je preglomazan za ovaj dio grada. Njegova forma u obliku krsta nije prepoznatljiva sa zemlje. Dijelim mišljenje da bi trebalo biti smješteno na Koridoru života, jer ima mnogo veći značaj, a ta lokacija bi omogućila veća okupljanja boraca i njihovih porodica – ističe odbornica u Skupštini grada Banjaluka Dijana Ješić.

Po njenim riječima, Centralno spomen-obilježje trebalo bi da bude dio šireg kompleksa, sa muzejima posvećenim VRS, MUP-u Srpske i Srpskoj vojsci Krajine.

– Jako je nezahvalno komentarisati nešto na šta borci čekaju već 30 godina. Pohvalno je to što je ova gradska administracija pokrenula to pitanje i što su počeli sa izgradnjom, ali je poražavajuće što se izgradnja pretvorila u političko prepucavanje – ističe Ješićeva i dodaje da je nejasno, ali veoma bitno, da se konačno kaže je li to gradsko ili republičko Centralno spomen-obilježje, kako bi svi znali kako da se postave prema tome.

– U razgovoru sa brojnim pripadnicima VRS i ratnim vojnim invalidima, saznala sam da je njima želja da Centralno spomen-obilježje bude negdje na Koridoru, zbog samog značaja Koridora života za Republiku Srpsku. Da to bude na mjestu gdje se mogu okupiti borci, njihove porodice, porodice poginulih boraca, ratni vojni invalidi i drugi građani na Dan Vojske Republike Srpske ili neki drugi važan dan. Mjesto gdje će se se nalaziti veliki muzej sa stalnim postavkama o svim jedinicama VRS i MUP-a Republike Srpske, te Srpske vojske Krajine, gdje bi bila zaposlena djeca poginulih boraca, te da se posjeta muzeju i spomeniku uvrste u školski program, pa da se organizuju jednodnevne posjete i obilasci kao što se obilaze Kozara i Jasenovac – objašnjava Ješićeva.

Na sadašnjoj lokaciji, smatra ona, teško je očekivati masovnija okupljanja.

– Takođe, nema nikakvih obilježja na osnovu kojih bi se moglo zaključiti kome je posvećen spomenik. Ali o stilu i ljepoti nečega se ne može raspravljati, jer je nekom vjerovatno lijepo ono što meni nije. Ono što ostavlja gorak ukus jeste činjenica da ni 30 godina nakon rata mi spomenik nemamo i što ga republičke vlasti dosad nisu napravile – naglašava ona.

Jasno je da spomenik ovog značaja treba biti dostojanstven i monumentalni simbol. Ali ono što se i dalje ne zna – jeste kada će on konačno biti završen.