Narativ o patriotizmu često se koristi kao štit u situacijama kada se istaknuti pojedinci suočavaju s optužbama za kriminalne aktivnosti. Najnovija hapšenja, među kojima je i uhapšenje ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine i lidera Demokratskog narodnog saveza Nenada Nešića, ponovo su otvorila prostor za ovakve interpretacije. Dok se pravosudni procesi fokusiraju na navodne zloupotrebe javnih resursa, reakcije pojedinih političkih aktera usmjerene su na kreiranje narativa o političkom progonu i ugroženosti naroda.
Šefica Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Sanja Vulić, izjavila je da je hapšenje još jedan dokaz da je “Tužilaštvo BiH u funkciji stvaranja političke destabilizacije i diskreditacije kadra iz Republike Srpske”. Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić izjavio je da hapšenje “nosi skrivenu poruku”, dok je premijer Radovan Višković ovu akciju nazvao “pritiskom na Srbe u zajedničkim institucijama”.
Reakcije su stigle i od lidera Socijalističke partije Petra Đokića, koji je izrazio sumnju zbog tajminga akcije, napominjući da je do hapšenja došlo samo dan nakon sjednice Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj je učestvovao i Nešić. Đokić je insinuirao da bi akcija mogla imati političku pozadinu, dok su neki drugi komentatori hapšenje povezali sa slučajem predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, iako se priroda ovih slučajeva znatno razlikuje.
Dok se Dodik suočava s optužbama za kršenje ustavnih procedura, slučaj Nenada Nešića fokusira se na optužbe za zloupotrebe u vrijeme kada je bio direktor “Puteva Republike Srpske”. Prema navodima Tužilaštva BiH, Nešić i njegovi saradnici osumnjičeni su za pronevjeru miliona maraka iz javnog preduzeća.
Zanimljivo je da su u javnom prostoru izostali komentari o ostalim uhapšenim osobama, poput aktuelnog direktora “Puteva Republike Srpske” Milana Dakića i biznismena Mladena Lučića. Također, nije bilo isticanja činjenice da su oštećenja učinjena javnom preduzeću iz Republike Srpske, a ne nekom iz Federacije BiH. Ovo su pitanja koja, iako ključna, ostaju u sjeni političkih interpretacija i narativa o ugroženosti naroda.
Diplomata i povjesničar Slobodan Šoja ističe kako se ovakve situacije često pretvaraju u spektakle lažnog patriotizma. “Kod nas, kada se uhapsi neka ‘zvjerka’, odmah se zazvone narodna zvona i hapšenje se proglasi udarom na narod ili državu”, rekao je Šoja.
Prema njegovim riječima, ovakvi narativi uspijevaju zbog dubokih interesnih povezanosti unutar društva i nedostatka hrabrosti u pravosuđu da jasno i glasno kažu da je nespojivo krasti i predstavljati se kao vrhunski patriota. Šoja zaključuje da je u BiH često prisutna praksa gdje se kriminal brani patriotizmom, a oni koji se usude prozvati lopove bivaju označeni kao izdajnici vlastitog naroda.
Najnovija hapšenja otvaraju brojna pitanja, od odgovornosti javnih dužnosnika do uloge pravosuđa i političkih institucija. Dok pravosudni procesi traže dokaze i odgovore, reakcije dijela političke scene pokazuju kako se pitanja kriminala često preusmjeravaju u sfere nacionalne politike. U društvu u kojem su patriotizam i kriminal često povezani u javnoj percepciji, potrebna je veća hrabrost i odgovornost institucija kako bi se ove dvije sfere konačno razdvojile.
