Odnosi Milorada Dodika prema Evropskoj uniji često djeluju promjenjivo poput vremenske prognoze – čas obasjani suncem, čas potopljeni oblacima. Ako je suditi po njegovim posljednjim izjavama, trenutno vlada vedro raspoloženje.
U samo nekoliko mjeseci, lider SNSD-a uspio je da pređe put od tvrdnji da se Evropska unija urušava, do obećanja da je Republika Srpska čvrsto na evropskom kursu. I taman kad se čini da je taj stav konačan, Dodik ponovo zaokrene u suprotnom pravcu.
Poslije sastanka sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, Dodik je poručio da njegova stranka ne usporava evropske procese. Ipak, zanimljivo je da bi glavnu ulogu u pregovorima sa Briselom mogla preuzeti upravo Ana Trišić Babić – dugogodišnja saradnica Dodika – i to u ime institucija koje vode dijalog sa unijom koju je njen šef nedavno nazivao „projektom u raspadu“.
Samo nekoliko sedmica ranije, kada je za mandatara predložio Savu Minića, Dodik je vrlo jasno dao do znanja da EU ne treba da bude politička orijentacija.
– Molim vas da smanjite bilo kakve orijentacije koje se tiču tog puta – rekao je tada Dodik Miniću.
Dosljednost nikada nije bila njegova jača strana, pa se česte promjene stava više i ne doživljavaju kao iznenađenje. No, postavlja se pitanje – zašto do tih promjena uopšte dolazi?
Predsjednik Odbora za evropske integracije i regionalnu saradnju NSRS, Slaviša Marković, smatra da Dodikove riječi više ne nose nikakvu političku težinu.
– Svaki dan imate izjave koje su suprotne onim ranijim. Bivši predsjednik pokušava na razne načine da spasi svoju poziciju, zanemarujući interese Republike Srpske i naroda. Postavlja se pitanje u svojstvu koga ili čega se on predstavlja, s obzirom na to da su priznali izbore i pravosnažnost presude!? – rekao je Marković, dodajući da je nejasno da li je Dodik uopšte relevantan sagovornik za ozbiljna politička pitanja.
On ističe da Dodik mijenja ton onako kako dobija informacije o svojoj političkoj budućnosti.
– Vidjeli ste da je jedna od osnovnih strateških odluka Milorada Dodika, u vrijeme kada se formirala nova Vlada Save Minića, bila da se zaboravi evropski put. A prije dva dana govori da on pokušava da nastavi evropski put… – podsjetio je Marković.
Prema njegovim riječima, Dodikove izjave više ne prate odluke institucija Republike Srpske, pa ni sopstvene partije. Kao primjer navodi i neusklađenost u odnosima sa međunarodnim predstavnicima.
– Vidjeli ste da smo imali situaciju da se nekorektno ophodio prema britanskom ambasadoru koji je dolazio u Banjaluku, govorio je da će ga protjerati, a onda se direktor UIO Zoran Tegeltija sastane s njim – podsjeća Marković, zaključujući da se Dodik pogubio i da više nije sposoban donositi strateške odluke.
Bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu, Slobodan Šoja, smatra da promjenjivost Dodikovih stavova nije slučajna pojava.
– U ozbiljnom svijetu, oscilacije takve politike ne mogu i ne smiju biti velike, ali u neozbiljnom, mogu. Milorad Dodik odavno igra na više stolica i to radi relativno vješto, ali samo u svoju korist – rekao je Šoja.
On podsjeća da se Dodik često ponaša u skladu s publikom:
– Kad je sam ili kod Milomira Marića, onda voli sebi dati oduška i prirediti radikalski igrokaz koji je redovno bolje ne slušati. A kad se nađe s Čovićem, obojica se uvijek dogovore kako je najbolje nastupiti da i jedan i drugi dobiju prolaznu ocjenu Brisela – objašnjava Šoja.
Šoja smatra da je Dodikov cilj da zadrži kontrolu nad procesom izbora glavnog pregovarača sa Evropskom unijom, ali i da njegova dvosmislenost odgovara i samom Briselu.
– Briselu čak odgovara da u Bosni i Hercegovini situacija nastavi biti komplikovana, jer njima nije uopšte stalo do našeg ulaska u EU, pa je uvijek lakše da krivica za nepostojanje napretka uvijek bude naša. Zato se niko iz velikih zemalja EU ne uzbuđuje mnogo oko onoga što izluđuje naše ljude – rekao je Šoja.
Na kraju dodaje da je bolje ne pridavati preveliku pažnju političkim “igrokazima” i kontradiktornim porukama domaćih lidera.
– Ako treba izvući neku pouku iz ovoga, onda je bolje da i mi ne prepričavamo nebuloze naših političara do kojih, svakako, niko ozbiljan ne drži, pa ne moramo ni mi – zaključio je Šoja.
